PGT-M/PGT-A - Preimplantacijski genetski skrining i dijagnostika

Postoje tri izvora genetskih abnormalnosti u ranom zametku (vidjeti sliku gore):

• nasljedne bolesti uzrokovane oštećenim genima
• mejotički nedostaci, tj. kromosomske aneuploidije koje nastaju tijekom gametogeneze
• mitotički poremećaji koji proizlaze iz neravnomjerne raspodjele kromosoma pri abnormalnoj diobi stanica

Prvobitno je razvijena preimplantacijska genetska dijagnostika (PGT-M), koja je namijenjena parovima koji su nositelji ozbiljnog genetskog poremećaja, i to u cilju sprječavanja prijenosa neispravnih zametaka. Tijekom vremena je opseg genetske dijagnostike u preimplanta­cijskom zametku proširen za utvrđivanje ploidije (broj kromosomskih setova u stanici). Tu već govorimo o preimplanta­cijskom genetskom skriningu (PGT-A), koji se koncentrira na konkretno genetsko oboljenje, ali upotrebljava PGT-M tehniku za identifikaciju zametaka koji nose novonastale genetske nedostatke. Cilj PGT-A-a je prevencija višekratnih pobačaja i sprječavanje rođenja djece s nekim od najčešćih tipova aneuploidnih poremećaja – tj. Downov sindrom (trisomija 21), Edwardsov sindrom (trisomija 18), Patauov sindrom (trisomija 13), Turnerov sindrom (monosomija X) i Klinefelterov sindrom (gonozomalna trisomija XXY). Ove trisomije potiču iz mejotičkih pogrešaka koje mogu nastajati tijekom stvaranja gameta, posebice kod žena. U pogledu preimplantacijske dijagnostike su jako opasne, pošto ne utječu na razvoj ranog zametka i mogu dovesti do rođenja hendikepiranog djeteta. Iz istog razloga se PGT-A indicira u slučajevima povećane vjerojatnoće pojave mejotičkih poremećaja, primjerice u višem dobu žene ili pri nekim tipovima neplodnosti, koji su uzrokovani muškim faktorom (primjerice nakon TESE – kirurške ekstrakcije spermija iz testisa).

U slučaju PGT-M i PGT-A za dijagnostiku genetskih poremećaja prouzrokovanih oštećenim genima, kromosomskim aberacijama ili mejotičkim pogreškama neophodna je biopsija zametka – invazivni zahvat u zametak, kada se uzima jedna ili više stanica i na njima se obavlja genetska analiza. Opasnost od pojave mitotičkih pogrešaka, što je treća od gore navedenih izvora genetskih abnormalnosti kod ranog zametka, značajno se može smanjiti neprekidnim time-lapse monitoringom, koji omogućuje detekciju abnormalnih dioba koje vode do neravnomjerne raspodjele kromosoma, odnosno do aneuploidija.